harakiri
Senior Member
Japanese
»Znaš«, poče Petar lagano i otežući, »ležao onaj čovek nasred tesnog puta. Tako, četrdesetih je godina bio, moj ispisnik otprilike. Ležao i dremao na suncu. Noge ispružio, zapretao ih u vrelu prašinu; reumu čova hteo da pretekne. I mislio kud da krene. Činilo mu se da je ceo svet upoznao. Izgleda da mu se bilo smučilo skitanje drumovima, pa nije znao šta da radi sa sobom i sa svojim nogama koje su htele pravo u pakao i među đavole da ga odvedu - kao ovo tebe i mene što će ove naše da odvedu, znaš. I taman ti on počeo da zaspiva, kadli naiđe kamion pun kukuruza - voze ga iz Srbije za Crnu Goru. Šofer svira, svira, a naš čova ni repom da mrdne. Onda ona šoferčina počne da viče na njega. Čovek ćuti. Put je bio tako uzan da ga kola nisu mogla mimoići.
Noge ispružio, zapretao ih u vrelu prašinu;
After "u", we can find locative or accusative.
"vrelu" is dative or locative. So it should be locative.
"prašinu" is accusative only (if there's not any dialect).
"u vrelu prašinu"
"u vrelu" : locative, so legs are already there (vrelo).
"u prašinu" : accusative, so we feel the action to put legs into (prašina).
When you read this phrase, immediately do you feel like this?
Noge ispružio, zapretao ih u vrelu prašinu;
After "u", we can find locative or accusative.
"vrelu" is dative or locative. So it should be locative.
"prašinu" is accusative only (if there's not any dialect).
"u vrelu prašinu"
"u vrelu" : locative, so legs are already there (vrelo).
"u prašinu" : accusative, so we feel the action to put legs into (prašina).
When you read this phrase, immediately do you feel like this?